SVEDOK Internet



Broj 1150.

Poseta
5523278

Nesloga i izdaja na Kosovu pratiće dalje srpski narod kao zla kob kroz čitavu njegovu istoriju

EU na sedativima i antibioticima

Život prolazi, sećanja su večna

Belaj od Van Der Belena…

Od nas se očekuje da sami sebi odrubimo glavu


          Redakcija Pretplata Marketing Tekstovi tekst Iz starih brojeva Mali oglasi

Skandalozno: Može li Crna Gora da se izbori (i izdrži) 4.000 nevladinih organizacija?
TAJNI UGOVOR NVO CGO I RTCG
Piše: dr Miodrag Miško Vuković

       Posebno mjesto i pažnju u Crnoj Gori zauzimaju pojedine navodne NVO. Istina, već je opšte mjesto, poznata stvar da u Crnoj Gori djeluje (trenutno?!) preko četiri hiljade nevladinih organizacija!!
       Malo li je?
       Prije koju godinu predsjednica austrijskog parlamenta se prekrstila kada je čula za taj podatak pa još i za činjenicu da se i one NVO koje su registrovane za proizvodnju i prodaju zelene salate u Crnoj Gori bave klasičnom politikom. Kao dobri stari Mladen Delić uzviknula je na jednom skupu na Cetinju „ljudi je li to moguće“ dodajući da u Austriji ima stotinak, najviše NVO, i da se samo njih desetak bavi čisto političkim pitanjima, i za to moraju imati dozvolu kao i svi politički subjekti, dok ostali brinu brige o drugim društvenim pitanjima i problemima.
       U Crnoj Gori ogroman broj NVO. I sve, posebno one iz prvog ešalona „borbe za demokratske proevropske vrijednosti“, statusno silno obezbijeđene, nemaju problema sa radnim prostorom, sa finansijama. Naportiv.
       Većina njih prosto proširene porodične manufakture. Ali ništa za to. Kada je demokratija u pitanju sve je dobro došlo i sve je prihvatljivo.
       Poslednjih mejseci četiri NVO su posebno aktivne na društvenoj, a naročito političkoj sceni države. Uz rizik da će neko njihov ili bilo ko drugi, ako pročita ovaj osvrt, priznat ću dosta površan, ali ne i netačan, naći prostora da dokaže da eto političari ne prestaju da targetiraju iskrene borce za demokratiju, za afirmaciju civilnog društva, njihovo ponašanje poslednjih mjeseci ne može biti bez javne reakcije.
       Koliko do juče nesumnjivo svrstani uz političke subjekte na opozicionoj sceni revnosno su servirali svoja viđenja raznoraznih, „preslaganja i prekomponovanja“ na političkoj sceni.
       CGO, CEMI, CRNO, IA, kao, slobodno se može reći, prikrivene političke strukture, su projektovale opozicione nastupe, sugerisale način izlaska na izbore, oblike borbe unutar instuticija, a posebno van njih sa ulice protiv režima i sistema.
       Njihov čovjek je na prijedlog SDP-a bio i u fotelji ministra u Vladi izbornog povjerenja. Snažno su lobirale da je nužno doći do promjene prije prethodnih parlamentarnih izbora do kradrovskih promjena u javnom servisu RTCG.
       Pritisak od SDP-a i drugih opozicionih struktura da kompletno rukovodstvo RTCG podnese ostavku, što se i desilo, nije bio „politički pritisak“ na nezavisnost i samostalnost ovog medijskog i šire od toga opštedruštvenog dobra. Naprotiv, to je bila nužna mjera intervencije u vrh medijskog „sustava“ po mjeri njihovog poimanja „nezavisnog novinarstva“.
       I na tome se nijesu zaustavili. Preko dva svoja eksponirana člana u Savjetu RTCG mjesecima su kreirali uređivačku politiku ovog javnog servisa. U dnevnicima državne televizije prvaci ove četiri NVO bili su svakonoćni spikeri istine o lokalnim, državnim i međunarodnim problemima koji su danonoćno opterećivali i narod Crne Gore. Oni su bili obavezni sagovornici i promotori jedine istine. Njihove!
       Interesantno, sve to vrijeme ni jedan akademik, ni jedan profesor sa Univerziteta nije bio dovoljno dobar za uredništvo televizije kao sagovornik na akutne i aktuelne teme. Šta će oni kad „mi imamo sveznajuće vlasnike nezavisnih NVO“. A onda je proradio Zakon o konfliktu interesa i nekoliko članova Savjeta RTCG je došlo pod udar tog zakona.
       Poslije zakonito probedenog postupka Skupština Crne Gore je svojim političkim odlukama smijenila te članove i umjesto njih, takođe na osnovu novog postupka, imenovala druge koji nesumnjivo zadovoljavaju kriterijume utvrđene propisima.
       Nastala je panika u opoziciji i u NVO sektoru. Pucale su tužbe, žalbe. Pisalo se i žalilo na sve strane. Galamili su „Brisele imamo problem“. A sa tih adresa ne mali broj onih sa spremljenim odbranama, svete nezavisne pozicije ovih parapolitičkih struktura. I na tome se nijesu zaustavili. Nijesu se zaustavili na kritikama „pritiska na slobodno novinarstvo“, kritikama na ugroženu samostalnost i objektivnost RTCG, nego su krenuli da kažanjavaju institucije.
       Tužili su osnovnim sudovima nikoga drugoga do zakonodavni organ, zakonodavnu vlast Crne Gore zbog „nezakonitog“ postupanja. Žalili su se i tražili odštetu, a prije svega vraćanje smijenjenih u Savjet RTCG, zbog razrešenja koja su im se desila i ni manje ni više zbog izgubljene dobiti.
       I sudovi, osnovni, njih dva, u Podgorici i Nikšiću u dva dana za dvojicu „nepravedno smijenjenih“ donose presude da to Skupština Crne Gore nije smjela uraditi, da mora donijeti odluke o suspenziji svojih odluka, i da tužitelje mora vratiti na mjesto?! Normalni ljudi su se prekrstili pitajući se o čemu se radi?
       Sudovi sude organima vlasti. Zbog političkih odluka?!
       Treba ponoviti zbog političkih odluka.
       Sudovi su pravdali svoje uplitanje u ove slučajeve svojim pravom da reaguju na „nezakonita ponašanja“ svih, pa i državnih organa.
       Ništa za to što se ovdje radi o odlukama vlasti, o političkim odlukama, o odlukama koje nemaju veze sa radno-pravnim odnosima. Ništa za to što se u slučaju dvojice članova Savjeta RTCG koji su se poigrali zakonom jer su proizvodili i salatu i filmove, koji su se bavili privatnim biznisima istovremeno odlučujući u vrhovnom tijelu nezavisnog medijskog subjekta, Skupština Crne Gore odlukom se nije pojavila kao poslodavac nego politički organ.
       Ništa za to što je mogao predsjednik SDP-a, a raniji trinaestogodišnji predsjednik Skupštine Crne Gore, koga je Skupština odlukom iste političke i pravne snage, prije dvije godine smijenila sa mjesta predsjednika, vođen iskustvom ovih iz nezavisnih NVO, presaviti tabak i tražiti da se odluka o njegovoj smjeni kao nezakonita stavi van snage i da se on pod hitno vrati na mjesto predsjednika Parlamenta...
       Već su mnogi kroz šaljive komentare rekli nema više potrebe izbora nove Vlade jer postojeća može na svaku odluku Skupštine čak i njenu namjeru da bira novu vladu, od sudova nakolonjenih ovim NVO tražiti isti odnos i obezbijediti vječito trajanje.
       Šalu na stranu previše su ozbiljne stvari u pitanju. Ove čtiri navodne NVO su demokratska, medijska i svakakva logistika opoziconog pokušaja da se sruši vlast pa po cijenu da se sruši i sistem samo da se aktuelna vlast svim sredstvima učini bivšom. Podržavali su demonstracije i juriš na Parlament. Imali ne samo razumijevanje i danas ga imaju za bojkot opozicije parlamentarnog dijaloga. Sugerišući čak i određena postupanja da bi isti ostao vitalno političko sredstvo borbe, a sada su našli istomišljenike i saborce unutar sistema za rušenje samog sistema.
       Takav pokušaj kompromitacije Parlamenta, za koga je mjesecima unazad od tih istih NVO govoreno da je „nelegitiman, krnji“ da donosi neprihvatljive, neznavene, neutemeljene odluke, da ga čine poslanici neznalice, da oni u malom prstu imaju ono što je misaona imenica za te koji zloupotrebljavaju narodno povjerenje i šta sve ne dalje, trebao je da dovede u pitanje sam sistem u cjelini, da ga sruši, da se nanovo kreira po modelima tih NVO i njihovih političkih opozicionih miljenika. Učestvovali su u pokušajima eksplozije i juriša sa strane na institucije, a poslednjih mjeseci su provocirali i participirali u pokušaju impluzivnih dešavanja unutrašnjeg samourušavanja sistema. Nijesu se zaustavili samo na prethodnom.
       Kako su, srećom, odmah reagovale nadležne sudske institucije uništavajući ove dvije nečuvene odluke pojedinačnih sudija u ova dva osnovna suda, žalili su se i Ustavnom sudu, najavljivali odlazak u Strzbur. No, kako su prošli kao što treba da prođe svak onaj koji se neozbiljno igra sa previše ozbiljnim stvarima ućutali su.
       Ali ostao je ožiljak, ostalo je žestoko upozorenje šta se sve može pokušati prodati pa i opasno priprijetiti ako bar i djelimično prođe kao rog za svijeću, kao mačak u vreći.
       Na tome se nije stalo...
       Ovih dana, jedna od tih NVO u velikom problemu. Otkriven od javnosti skrivan tajni ugovor ove NVO i menadžmenta RTCG. Po tom ugovoru navodna NVO CGO ponudila menadžemtu RTCG da finansira poseban uređivački profil udarnih političkih emisija u ovoj medijskoj kući.
       RTCG će političke tolk šou emisije, kao što su Replika, Okvir i druge, programski kreirati po zahtjevu dobijenom od CGO, a CGO će to finansijski kompenzirati stotinama i hiljadama erura.
       Urednici i novinari tih emisija biće dodatno plaćeni od ove CGO za dodatne napore kao istraživačkih i nezavinsnih novinara!
       Reagovali su svi. Reagovali su i u novom savjetu RTCG pitajući menadžemant o čemu se radi?!
       Prvi ljudi RTCG su pokušali da operu ruke. Reagovali su iz političke i društvene zajednice. Reagovali su svi pitanjem da li je ovo sve moguće? Samo su ćutali iz opozicionih političkih redova.
       Ni glasa od SDP-a, ni glasa od drugih boraca za nezavisno novinarstvo kao stub svake pa i crnogorske demokratije.
       Reagovali su iz drugih NVO Crne Gore.
       Iz jedne nevladine organizacije, ali kažu ne iz razloga neprincipijelne prirode, već zato što su godinama u konfliktu pa i u sudskim sporovima sa CGO, javno su ustvrdili da je to sramota, da je to nezapamćeno, da nije registrovano ni u jednoj zemlji ni regiona ni Evrope, ni demokratske međunarodne zajednice, da je to neprihvaljivo, da je to za svaku osudu, da neko za to mora odgovarati.
       Regovale su i strukovne državne organizacije ocjenjujući da je riječ o katastrofalnom uticaju na uređivačku politiku navodno državne televizije što treba odmah eliminisati.
       Menadžemnt RTCG uhvaćen u nebranom grožđu pokušao je neveselo da se brani najavljujući Aneks ugovora između RTCG i CGO. Svjesni valjda da najavom Aneksa, kojim će ispraviti te iritirajuće stavke priznaju da su prodali svoju osnovnu misiju nepotrošenoj ambiciji jedne parapolitičke sa strane finansirane navodno NVO.
       Najavili su Aneks i svi čekaju.
       Ali od Aneksa do današnjeg dana nema ništa. Ali zato ostaje gorak ukus prevare zloupotreba, manipulacija na javnoj, prije svega političkoj sceni Crne Gore.
       Ostaje muka zbog saznanja da su oni kao dotična CGO i njoj slične navodno NVO svih prethodnih godina prodavale tešku maglu običnom čovjeku i državi da se radi o nepotrošenim borcima za svete ciljeve demokratije, a u stvari da se radi o mešetarima, prevarantima i manipulatorima prve vrste.
       Mora se nešto desiti da bi se stvari povezale. Pa tako i u ovom slučaju ove navodne NVO. Ta organizacija je multipraktik za sva pitanja političke scene, političkih procesa, političkih dešavanja u Crnoj Gori. Ona je imala i ima zadnju riječ u svemu tome.
       Njena direktorica i njeni saradnici bili su nezaobilazni u udarnim emisijama RTCG i tekstovima štampanih navodno u nezavisnim medijima.
       Bavili su se svačim. Bavili su se i istragom plagijata posebno naučnih radova, a naročito ili isključivo istaknutih funkcionera DPS-a i aktuelne vlasti.
       Digli su zemlju na noge zbog navodnog plagijata jednog naučnog rada jednog aktiviste DPS-a, najavljujući isti kao plagirani magistarski odnosno doktorski rad, a radilo se o sumnji u korišćenje izvora jednog drugog autora za potrebe nastupa na jednoj konferenciji o turizmu.
       I ništa više.
       Ali kada je sto puta i više CGO ponovila da se radi o plagijatu naučnog rada đavo je došao po svoje.
       Po naređenju iz te NVO digli su se na noge sve strukture Univerziteta, Vlada, Skupština. A, NVO CGO je presudila i prije nego što je i dovedena istraga do kraja.
       Ovih dana lider Demokrata od jedne NVO javno optužen da je plagirao ništa drugo do svoj magistarski rad prije nekoliko godina. Svi su tražili da se ta optužba argumentuje, da svoju riječ kažu svi oni koji imaju šta tim povodom reći. Učinjena je ogromna, sa razlogom ili bez razloga još se ne zna, šteta i tom čovjeku i njegovom političkom subjektu još u susret narednih lokalnih izbora.
       Jedino je ćutala ova navodna NVO, koja je prvoborac u borbi za intelektualnu čistotu, za intelektualno zdravlje intelektualne posebno univerzitetske zajednice u Crnoj Gori. Ne opozicioni makar i potencijalni, ma koliko upitni, slučajevi plagiranja nijesu predmet njene pažnje.
       I tu nije tačka.
       Novac koji ta nevladina organizacija dobija za svoje dobročinstvo demokratskom zdravlju Crne Gore uredno se dobija preko grantova čiji je izdašni darodavac kancelarija Evropske komisije u Podgorici.
       I ovoga puta dokazano da je za sramni ugovor CGO-a i RTCG-a kojim se napada na i samu pomisao promocije nezavinsog novinarstva i istraživačkog rada u RTCG-u odgovorni u evropskoj kancelariji u Podgorici pokušali su raznoraznim „korisnim nejasnoćama“ da zbune navodno neupućene i od sebe odagnaju odgovornost koju moraju snositi.
       Na pitanje ambasadoru EU u Crnoj Gori da kaže đe to još u Evropi Evropska komisija fianansira svoje miljenike kao što on to radi u crnoj Gori odgovrio je da to nije tačno i da će nejasnoće pojasniti skoriji Aneks tog ugovora, njegovih kako je rekao „rengen struktura“ kakva je CGO i RTCG.
       A to što Aneksa nema za njega ni po jada.
       Bruka.

Pucanj u Oliveru
       Zato ovih dana poslije brilijantne pobjede predsjedničkog kandidata na nedavno završenim izborima i u susret svečanoj inauguraciji u istorijskoj sali Vladinog doma na Cetinju, 20. maja tekuće godine, ovih dana kada se jedna za drugom dešavaju mnoge povoljne stvari za Crnu Goru, u sumrak jednog dana za sada nepoznati učinilac nanio je, na sreću lakšu povredu, vatrenim oružjem, pucnjem iz pištolja, ženi, Oliveri Lakić, novinarki TV „Vijesti“.
       Pogodio je kada je izlazila iz auta ispred svog stana u centru Podgorice i izgubio se, zajedno sa pomagačima u mračnim ulicama.
       Istraga je u toku. Svi su osudili ovaj sramni zločinački akt. Nepodijeljena je ocjena da je nanijeta ogromna šteta i Crnoj Gori i njenoj demokratiji i njenim ambicijama.
       Svi su tražili i traže brze reakcije svih nadležnih. Traži se hitno razrješenje slučaja, otkrivanje počinioca i naredbodavaca.
       I nije to ništa sporno.
      
       * * * * *
      
       Ovih dana je Evropska komisija izašla sa izvještajem o Crnoj Gori. U Izvještaju oštre, ali prihvatljive ocjene. Mnogo toga je urađeno, ali mnogo čeka da bude završeno. Ocjene o nedovoljno učinjenom u borbi za pravnu državu, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i kriminala upozorenja nažalost kao i drugima u reigonu i šire o nedovoljnim medijskim slobodama, o čestom ugrožavanju prava na slobodnu i javno izgovorenu riječ o potrebi pojačane zaštite poslenika, novinara, javne riječi.
       A, mnogi su nezadovoljni prethodnim rezultatima izbornih utakmica, mora se nažalost upravo u ovom kontekstu pomenuti i navodna NVO CGO, silno se potrošili da u svojim dopisima pred konačno sačinjavanje tog izvještaja Evropsku komisiju upozore da Crna Gora nije ono što jeste i što oni vide, nego da je Crna Gora ono kako je vide CGO i njeni istomišljenici.
       Da je zemlja zlo i naopako, da je sistem nakaradan, a da je vlast budi bog s nama. Da treba Crnu Goru gledati drugim CGO očima, i da treba izvještajem priprijetiti da će biti aktivirana „klauzula balansa“ da bi se vlast opametila.
       Tražila je ta NVO koju finansira Evropska komisija da EK priprijeti blokadom, zaustavljanje, integracionog procesa Crnoj Gori dok se vlast ne dozove pameti kako to ona i njeni hoće, ili da ustupi kad je već narod neće da smijeni svoje mjesto CGO – ovim političkim miljenicima.
       Objavljen Izvještaj, došli ljudi iz EK i ozbiljno porazgovarali u regionu sa svima pa i sa ljudima u Crnoj Gori.
       I, parastos u alternativnom sektoru. Ponovo progledali Evropljani crnogorskoj vlasti kroz prste.
       Žestok pritisak da su postupili kao izdajice i tuđi plaćenici protiv svoje države tražeći da bude blokirana, prvo su ćutali pa onda počeli da se pravdaju.
       I onda pucanj u crnogorsku demokratiju.
       Ma ko da je to uradio, ma ko da je divljačiki, idiotski krenuo na fizički integritet novnarke, treba što prije da snosi posledice. Ali ostaje već i na početku mučan utisak. Pošto su sa razlogom protestvovali i protestuju svi zbog ovog zločinačkog čina pa i oni, njihovim izborom svrstani u antirežimski blok, a među njima i oni koji i u ovom događaju bez dovođenja istrage do kraja, već tvrde da je ovo državni atak na slobodno novinarstvo, neskriveno i neodgovorno upirući prste u aktuelnu vlast i navodno njene interese da se ovo desi, mora se već sada postaviti pitanje, dokle ide morbidna opsesija aktuelnom vlašću pojedinih subjekata?
       Ako je ovo atak na slobodno novinarstvo po naređenju, pod okriljem uz prećutnu ili bilo kakvu saglasnost aktuelne vlasti, njenih prvih ljudi. Kojom logikom se može objasniti takav potez tih ljudi i tih političkih struktura da sebi pucaju u slepočnicu, da atakuju na novinara u trenutku kada su ubjedljivo demokratski dobili povjerenje ogromnog broja građana Crne Gore, ubjedljivo dobili mandat da pet narednih godina vode državu, da na sebe navlače javne ocjene evropskih zvaničnika da je ovim činom, kao što jeste naružena slika demokratske Crne Gore i da će Crna Gora biti pod posebnom pažnjom, sa razlogom svih narednih dana i mjeseci.
       Nema logike ako je ne kreira neko ko na takvom tumačenju stvari ciljno i insistira i želi takav slijed poteza.
       O tome, na žalost, ali obavezno narednih dana trebaju da daju odgovor državni organi Crne Gore. A sljedeći izbori, na lokalnom nivou, treba da odgovore pored ostalog i na pitanje da li su u pravu srpski nacionalisti u aktuelnoj budvanskoj vlasti sve zajedno sa onim koji se neveselo tome protive, a njihovim koalicionim partnerima, koji zajedno blokiraju upravu grada, što su najavili za jesen „veliku patriotsku proslavu“ velike pobjede na kraju Prvog svjetskog rata srpske vojske i slavnog „oslobođenja grada Budve od srpskih vojnih jedinica“.
       Ali o tome u narednom broju.






































































          Redakcija Pretplata Marketing Tekstovi tekst Iz starih brojeva Mali oglasi

Designed by Ivan Markovic - XENOX