SVEDOK Internet



Broj 1160.

Poseta
5580324

Ljudi danas žive daleko bolje nego što im se čini

Odgovor “zabranjenog”

Zašto niko neće sa Srbijom?

Ostavka, princip ili sujeta?

Dakle, „Svi Jevreji treba da umru!”


          Redakcija Pretplata Marketing Tekstovi tekst Iz starih brojeva Mali oglasi

DRUGI PIŠU: Dnevno.hr - Zar je to moguće?
Srbija konačno odustaje od mitomanije o Jasenovcu!?

       Zagreb:
       Autor: Marin Vlahović
       11. rujan 2018.
      
       U ponedjeljak 10. rujna, u sklopu obilježavanja Svetih novomučenika Jasenovačkih, održan je znanstveni skup, posvećen žrtvama i njihovom stradanju. Kao lokacija ovog događaja, izabrana je Srpska Pravoslavna opća gimnazija „Kantakuzina Katarina Branković“ u Zagrebu.
       Inicijator skupa je vladika pakračko-slavonski Jovan, punim imenom Jovan Ćulibrk, inače bivši Niški specijalac, koji je sudjelovao i u agresiji na Hrvatsku.
      
       Uvaženi gosti iz Beograda i pomirljive poruke
      
       Uz Ćulibrka, na otvorenju skupa je govorio i Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda.
       Prema istraživanju navedenog Muzeja koje je vodio srbijanski povjesničar Dragan Cvetković, tijekom Drugog svjetskog rata, u logorima NDH, ubijeno je između 325 i 345 tisuća Srba.
       Iako su prema svim relevantnim istraživanjima i podacima ove brojke pretjerane, radi se ipak o svojevrsnom službenom srpskom odstupanju od mitskog broja 700 000 stradalih u samom Jasenovcu.
       Na skupu nije bilo predstavnika hrvatske vlasti, a od poznatijih lica pojavio se redatelj Lordan Zafranović, koji je govorio o svom filmu „Testament“, koji nikada nije emitiran na HRT-u, iako ga je proizvela i producirala bivša Radio televizija Zagreb.
       Naravno, prisutan je bio i Milorad Pupovac, no to se na ovakvim skupovima ionako podrazumijeva.
       Ovom prilikom nisu padale teške riječi. Predstavnik Vlade Srbije, direktor Sekretarijata za vjere Dragan Davidović, rekao je, između ostalog, i sljedeće:
       „Narod ne može u cjelini biti genocidan, ali može kolektivno doživjeti genocid...U odnosu na SPC, sveštenstvo i vjernike primijenjeni su svi elementi genocida.“
       Pomirljiv i suzdržan, bio je i vladika Jovan koji je optužio medije za površan pristup znanstvenoj tematici:
       „Nužno je baviti se ovom temom. Mediji nažalost trče za senzacijama, pogotovo kad je ova tema u pitanju; kad se njome ozbiljno pozabavite, mediji nestaju u vidu lastina repa. Na prostoru bivše Jugoslavije postoji ogromna inflacija govora i deflacija naučnog rada i pristupa… „
       Najavljeni je i dugogodišnji zajednički projekt Sekretarijata za vjere Republike Srbije, Odbora za Jasenovac i Muzeja žrtava genocida- „Enciklopedija Genocida nad Srbima, Židovima i Romima u NDH“ čiji je navodni cilj postavljanje temelja za daljnje proučavanje stradavanja Srba, Židova i Roma u Drugom svjetskom ratu.
      
       Na skupu predstavnici svih važnih čimbenika srpske politike
      
       Ovaj skup koji okuplja znanstvenike, predstavnike Srpske pravoslavne Crkve, Vlade Republike Srbije, kao i političke lidere srpske manjine u Hrvatskoj, predstavlja pokušaj revizije vlastitih mitova o broju ubijenih Srba za vrijeme NDH.
       Nakon što su desetljećima svjesno širili mit o milijuna ubijenih Srba u NDH, svi najvažniji faktori velikosrpske propagande, od Vlade Republike Srbije, Srpske pravoslavne Crkve, pa sve do povjesničara i znanstvenika, odjednom, bez ikakve isprike, tvrde da se radi o ukupno 325 000 ubijenih Srba tijekom cijelog Drugog svjetskog rata.
       Ove promjene nastale su nakon istraživanja spomenutog povjesničara Dragana Cvetkovića iz Muzeja žrtava genocida u Beogradu.
       Cvetković je izjavio medijima da je za sveobuhvatno istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata „krenuo tragom službene brojke od 600 000 žrtava na području cijele bivše Jugoslavije“.
       Prema Cvetkoviću, čak 67 posto ovih žrtava otpada na teritorij NDH. Pritom, on ne spominje da su samo u Beogradu formirana četiri koncentracijska logora za Židove i Rome, Banjica, Sajmište, Topovske šupe i Mišića ciglana.
       Igor Vukić i drugi hrvatski povjesničari i publicisti koji iznose alternativne poglede, ali i nove činjenice i podatke o Jasenovačkom logoru, uspjeli su dokazati kako je dio stradalih u Jasenovcu, zapravo ubijen u srpskim koncentracijskim logorima, na području takozvane Nedićeve Srbije.
       Kako se godinama sve više udaljavamo od Drugog svjetskog rata, tako raste i javni interes za ovo razdoblje. Ako je vjerovati skupu u Zagrebu, službena Srbija konačno je odustala od mitomanskog pristupa Jasenovcu.
       Nikada ranije, službene brojke Zagreba i Beograda, o stradalima u Drugom svjetskom ratu, nisu bile toliko blizu. Na žalost, to ne znači da smo išta bliže pravoj istini.

Jasenovac, vladika Jovan i Mišina
       Shodno svojoj uređivačkoj politici, koja podrazumeva da se i druga strana čuje redakcija Svedoka prenela je tekst zagrebačkog portala Dnevno.hr o naučnom skupu u Zagrebu (bez, naravno) hrvatskih povijesničara, jer su, očito, „za hrvatsku stvar” bili dovoljni vladika pakračko – slavonski Jovan, Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda, Dragan Davidović, predstavnik Vlade Srbije, direktor Sekretarijata za vjere i nezaobilazni Milorad Pupovac...
       Oni, su, tvrdi ovaj hrvatski poratal, praktično prihvatili da je broj ubijenih u Jasenovcu (koji je svojevremeno priznala i Ovozemaljska komisija sastavljena od Hrvata!) „samo srpski mit” i da je broj mnogo manji (konkretno 350.000 a ne 700.000 kako je zvanično utvrđeno), a portal ističe i da su mnogi od tih ubijenih koje Srbi spočitavaju ustašama, zapravo, streljani u koncetracionim logorima u Beogradu, u doba vlade Milana Nedića?!
       Na tekst iz Dnevno.hr reagovao je Direktor muzeja žrtava genocida, Veljko Đurić Mišina, koji je ukazao da je autor teksta na nekoliko mesta izneo laži: skup je održan 7. septembra a ne 10; episkop Jovan nije bio u JNA 1991-1995; na konferenciji nije bio istoričar Dragan Davidović; i – što je posebno važno – Mišina demantuje da je bilo ko na konferenciji govorio o broju žrtava i navodi da se to vidi iz snimka koji je javno dostupan. Mišina naglašava da „Vlahović izbegava da kaže da su svi koncentracioni logori u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili pod upravom Ustaške nadzorne službe, a da Nemci nisu imali nikakve ingerencije nad njima. Istovremeno, svesno podmeće kad tvrdi da su u Beogradu postojala četiri koncentraciona logora jer ne pominje da su oni bili pod upravom nemačkog Gestapoa, a u kojima srbijanska vlast nije imala nikakve bitne ingerencije.“
       Mišina je zaključio pitanjem koje je uputio medijima koji su preneli tekst iz Dnevno.hr:
       „Želim da upitam urednike portala u Beogradu: Zašto nasedate na podmetačine u jednom tekstu na hrvatskom portalu i dokle ćete da potcenjujete projekte institucija Srpske pravoslavne crkve i Muzeja žrtava genocida”?
       Podmetačine, naročito istorijske, nisu retkost sa hrvatske strane koja je, nažalost, pokazala daleko veću sposobnost od Srbije da svoje podmetačine nametne kao istinu, ili ako ne to – da barem dovede činjenice u pitanje.
       Međutim, takođe je istina da je srpska strana doprinela tim podmetačinama svojim slabim i kompromisnim držanjem prema Hrvatima, te činjenicom da i srpsko rukovodstvo u Hrvatskoj često pokazuje više razumevanja sa neoustaškom politikom Zagreba, nego što odlučno brani građanska, ljudska i manjinska prava Srba.
       Uostalom, srpski poslanici predvođeni Milanom Pupovcem podržavaju aktuelnu hrvatsku vladu i bili su uzdržani kada je usvojen zakon o „braniteljima“ gde su Srbi okarakterisani kao agresori.
       Današnja EUropska Hrvatska, u kojoj su se novokomponovane ustaše osilili, u kojoj i najviši državni vrh amnestira fažizam, postaje problem, ne za Srbe – Srba u „lijepoj njihovoj” ima malo, već i za Evropsku uniju!
       Istina je, da mi Srbi i oni, Hrvati- moramo da živimo kao susedi, ali to ne znači da – zarad kompromisa i dobrosusedstva - naši ljudi doprinose da se surova istina o Jasenovcu i drugim stratištima dijem Hrvatske, i zlodela Pavelića, Stepinca i ustaša guraju pod tepih, umanjuju i – falsifikuju...
       Zato je i pitanje za SPC i naše institucije – zbog čega otvorenije i direktnije ne reaguju na ovakve istupe hrvatskih medija?
       Mislim da će ovakvo moje razmišljanje u delu ustaške Hrvatske biti dočekano na nož, ali i kod vladike Jovana, Veljka Đurića i njihovih, verujem retkih kod Srba, istomišljenika biti dočekano - s odobravanjem.
       Uostalom, ne razumem poriv nekih Srba da budu veći katolici od pape i snishodlji prema zločinima NDH države?!
       Ali, ovo je Srbija!
       Vladan Dinić,
       glavni i odgovorni urednik Svedoka












































































          Redakcija Pretplata Marketing Tekstovi tekst Iz starih brojeva Mali oglasi

Designed by Ivan Markovic - XENOX