SVEDOK Internet



Broj 1198.

Poseta
5822706

Gospođa Sonja Licht, „king maker“ ili „gospodarica lutaka“

Govorite li drugosrbijanski?

Ti javni izvršitelji su privatna, legalizovana mafija Aleksandra Vučića i ove vlasti

Tunel na kraju svetla

Mafijaške “kombinacije” i “ugrađivanje” kod mene nikad ne prolaze


          Redakcija Pretplata Marketing Tekstovi tekst Iz starih brojeva Mali oglasi

Intervju: VUS-u 1972. i NACIONALU - GENERAL IVAN MIŠKOVIĆ, COVEK KOJI JE OTKRIO DA ALEKSANDAR RANKOVIĆ PRISLUŠKUJE TITA, I KONTRAOBAVEŠTAJAC KOJEG JE IZ TITOVOG OKRUŽENJA NAJURILA JOVANKA BROZ, TVRDEĆI DA JE HRVATSKI ŠPIJUN
Nerado pričam o Jovanki, pišem knjigu o njoj i smeni Aleksandra Rankovića

       Razgovarao: Robert Bajruši
      
       General - tako i danas poznanici zovu Ivana Miškovića, nekada jednog od najmoćnijih ljudi u Titovoj Jugoslaviji.
       Aktivnu službu je napustio prije više od dvadeset godina, a od 1993. živi posve povučeno u istarskom mjestu Premanturi pokraj Pule.
       Daleko od javnog života - uostalom, do sada jedini intervju dao je „VUS“-u 1972 - za Miškovića se čulo tek nedavno, kada je zajedno s Andrejom Baderom objavio knjigu „Zaboravljeni egzodus 1915 - 1918.“ u kojoj su opisali stradanja Istrana u Prvom svjetskom ratu.
       Sada priprema novu knjigu u kojoj, kako kaže, želi prezentirati najvažnije dogadaje u bivšoj Jugoslaviji, od Titova obračuna s Aleksandrom Rankovićem, tadašnjim potpredsjednikom Jugoslavije, preko Jovankinih pokušaja da preuzme vlast, do svojih susreta s tadašnjim socijalističkim liderima.
       Ako postoji živi svjedok, tada je to ovaj vitalni 89-ogodišnjak za koga upućeni tvrde da nije samo sudjelovao nego i kreirao neke od najvažnijih situacija u bivšoj državi.
       Intervju za „Nacional“ prvi je medijski istup Ivana Miškovića poslije 37 godina.
       Iz obimnog intervjua odabrali smo delove o Titu, svakako i o Jovanki Broz. Jer, Jovanka je dosta govorila u ispovesti „Novostima“, a general Mišković pak najavio je knjigu o Jovanki Broz i o smeni Aleksandra Rankovića.
       NACIONAL: Kada ste upoznali Tita?
       - Još u ratu sam čuo njegovo ime, a 1949, poslije Rezolucije informbiroa smo se i osobno upoznali. Tito je pozvao na ručak sve nas načelnike Ozne, kako bi izravno čuo kakva je situacija u armiji. Bilo je to malo prije nego je otišao na operaciju žuči.
       NACIONAL: Onda ste 1963. postali prvi čovjek KOS-a?
       - Najprije sam 1963. premješten za pomoćnika načelnika Generalštaba za pitanja administracije, a onda me nakon pola godine nazove načelnik KOS-a Jefto Šašić i kaže:
       „Dolaziš umjesto mene. Javi se odmah Ivanu Gošnjaku, on će ti sve reći“.
       Otišao sam do Gošnjaka koji je bio načelnik Generalštaba, a on mi je objasnio da su „drug Stari, Marko i on donijeli odluku da preuzmem dužnost načelnika Službe bezbednosti JNA“.
       Na toj funkciji sam ostao do sredine 1971, kada sam imenovan za specijalnog savjetnika predsjednika Republike i vrhovnog komandanta za pitanja sigurnosti. Godine 1973. otišao sam na dugo bolovanje koje je trajalo šest godina i tri mjeseca. Nakon toga sam se vratio i do umirovljenja bio predsjednik Savjeta za Civilnu zaštitu SFRJ.
       NACIONAL: Povijest vas pamti iz 60-ih, kada ste vi i Stevo Krajačić bili glavni Titovi saveznici protiv Aleksandra Rankovića?
       - Ne mogu govoriti o Krajačiću jer nas dvojica nikada nismo bili bliski. Slučajno sam ga upoznao sredinom 50-ih u Kostreni, ali s njim nikada nisam radio i neću ulaziti u to što je on radio u vezi s Rankovićem. Ja sam činio ono što mi je dano u zadatak, bilo je to službeno i legitimno jer sam bio sekretar tehničke komisije koja je trebala ustanoviti je li Tito ozvučen ili nije.
       NACIONAL: U Srbiji prevladava mit o Rankoviću kao žrtvi. Je li on bio stvarna opasnost za Tita?
       - Tu su dvije stvari, politika i Ranković. Pitanje je koja se politika okupljala oko Rankovića i da li bi je on izgurao, ali neosporno je kako su se oko njega grupirali ljudi skloni jakoj centralnoj državi. To je uključivalo sve poluge od vojske i policije do ekonomije. Druga je stvar koje su snage sve to kasnije htjele iskoristiti, ali to je priča koju ću detaljno ispričati u knjizi na kojoj radim.
       NACIONAL: Kako je Tito reagirao kada je saznao da ga Ranković prisluškuje?
       - Bio je jako uzbuđen. Rekao mi je da su u njegovoj spavaćoj sobi otkriveni mikrofoni i postavio me za načelnika tehničke komisije koja je trebala ispitati čitav slučaj. Svoj sam posao odradio, a zna se što sam iskopao.
       NACIONAL: Koje je vaše mišljenje o Titu?
       - Za mene je Tito apsolutno pozitivan i kao čovjek politike i kao čovjek kreacije. Nitko ne može osporiti da je povijesna ličnost, osoba na čelu antifašističkog pokreta i važan saveznički suradnik u ratu. Naravno da je imao i neke ljudske osobine koje možda nisu bile na takvoj razini, ali Josip Broz Tito mi nikada u životu nije dao nijedan zadatak koji bi mirisao na nešto protuzakonito. Nikada mi nije rekao da nađem nešto protiv nekoga. To je kriterij na temelju kojega ocjenjujem kvalitetu ljudi.
       NACIONAL: Spominjete Jovanku Broz, a upravo vas je ona eliminirala iz Titova kruga. Koliki je bio njezin utjecaj?
       - Nerado pričam o tome. Cinjenica je da je u povijesti bilo malo velikih ljudi na koje nisu utjecale žene. Isto se dogodilo i Titu. Jovanka je kao supruga imala pozitivno mjesto, ali stvari su krenule po zlu kada je počela razmišljati da je ona drugi Tito. Nikada se nisam petljao u tuđe privatne živote i u tom smislu, Titov privatni život me interesirao u mjeri u kojoj je utjecao na njegovu sigurnost. Tako me i Jovanka Broz interesirala onoliko koliko je bila dio tog problema, a bila je.
       NACIONAL: Kako je Tito proživljavao raskid s Jovankom?
       - Bilo je to apsolutno teško razdoblje u njegovu životu. Teško je ući u nečiju intimu, i on joj je malo vjerovao, a malo nije. Ali ljudi su vidjeli njezine ambicije, koliki ima utjecaj na Tita, i pokušali su to iskoristiti. Tito je Jovanku branio, a ja sam znao da će ona morati otići.
       NACIONAL: Teško je braniti Titovo suprotstavljanje liberalizaciji. On nije bio demokrat, a kamoli zagovornik višestranačja.
       - Zar nije višestranačje kada imate šest republika i dvije pokrajine? Tito je vjerovao da se različiti društveni interesi mogu razriješiti kroz široku frontu u kojoj će svatko moći dati doprinos. U njegovu svijetu bila je to supstitucija za višestranačje, a Tito je vjerovao da se različiti interesi mogu uskladiti preko Partije. Bio je potpuno svjestan da se decentralizacija mora nastaviti, a republike i pokrajine trebaju dobiti veću samostalnost. No shvaćao je što se događa i nekoliko puta mi je rekao:
       „Ići će sve to k vragu ako ovako nastavimo“.
       NACIONAL: Je li Tito 1971. namjeravao uhititi Savku, Tripala i ostale vođe maspoka?
       - Nikada. Znao bih da su postojali takvi planovi, ali nije ih bilo. Druga je priča to što su ljudi završili u zatvorima, i to je loša politika. Zatvor je krajnja nužda, i kada sam vodio KOS, bilo je to razdoblje u kojem je najmanje ljudi završavalo u zatvorima.






















































































          Redakcija Pretplata Marketing Tekstovi tekst Iz starih brojeva Mali oglasi

Designed by Ivan Markovic - XENOX