|
Sme li sudija, u srpskom "reformisanom pravosuđu" da sudi po zakonu i slobodnom uverenju? Hoće li bar ministar Snežana Malović i državni sekretar Slobodan Homen da se izvine sudiji Jeleni Milinović? Piše: Piše: Brankica Petković      Prvi osnovni sud u Beogradu iznova je, u ponovljenom postupku, oslobodio odgovornosti taksistu Radimira Obradovića za krivično delo nedozvoljene polne radnje, odnosno da je 16. maja 2010. godine pokušao da siluje D.V.        Obrazlažući izrečenu presudu, sudija Svetlana Aleksić je, između ostalog, navela da je oslobađajuću presudu donela „jer je sama oštećena, u više navrata na glavnom pretresu, ponovila da okrivljeni nikada nije pokušao da je poljubi, a kamoli nešto više“.        Okrivljeni Obradović, međutim, nije potpuno izbegao odgovornost s obzirom na to da mu je sudija, zbog ometanja ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti za koje takođe teretio optužnim predlogom, izrekla desetomesečnu kaznu zatvora.        Informacija da je Obradović po drugi put oslobođen odgovornosti za nedozvoljene polne radnje možda i ne bi zasluživala posebnu pažnju medija, da zbog identične presude, Jelena Milinović, sudija koji je vodila prvi postupak, sa mesta postupajućeg sudije u Krivičnom odeljenju Prvog osnovnog suda nije smenjena sa tog mesta i prebačena u Vanparnično odeljenje.        Sada, zbog odluke koju je donela, sudija Milinović, iako sa bogatim radnim iskustvom, radi posao stručnog saradnika, ili sudija početnika. Valjda bi trebalo da bude srećna što nije razrešena!?        Kada je objavljena presuda kojom je sudija Milinović oslobodila Obradovića, javnim optužbama nije bilo kraja. Najglasniji su, ipak, bili državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen, a potom i ministar pravde Snežana Malović, koji su javno govorili da će od Visokog saveta sudstva tražiti da razreši s dužnosti sudiju Milinović!?        - Mogu da kažem da delo za koje je okrivljeni taksista, po svojim odlikama i opisu, ulazi upravo u grupu najtežih kriivčnih dela. Takvo ponašanje bilo kog građanina, ako ima validnih dokaza, mora da bude najstrože sankcionisano -usudio se da prokomentariše Homen.        Nadležni u Ministarstvu pravde, posle ove oslobađajuće presude, po drugi put su doveli u pitanje stručnost sudije Milinović. Naime, nekoliko meseci ranije, sudija Milinović „drznula“ se da odbaci optužnicu protiv grupe navijača „Partizana“ koji su na tribinama stadiona JNA, tokom međunarodne utakmice, proboli lutku sa likom novinarke B92 Brankice Stanković i vikali „Otrovna si kao zmija, proći ćeš kao Ćuruvija“.        Sudsko veće se opredelilo za stanovište da „u radnjama optuženih nema elemenata krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti i nasilničkog ponašanja, već elemenata krivičnog dela uvrede“ i odbacilo optužnicu.        Prema mišljenju suda, znači, bila je reč o uvredi na javnom mestu, a ne o pretnji smrću zbog koje se krivični postupak vodio. Odbijanje optužnice i upućivanje na privatnu tužbu, izvršna vlast dočekala je sudiju Milinović na nož“ - podnela je zahtev za njeno razrešenje s dužnosti.        Ni kolege sudije Milinović koje se nisu ustručavale da „prozovu“ koleginicu, ni izvršna sudska vlast nije se upitala da li u oba slučaja ima odgovornosti nadležnog tužilaštva, ali, i da li je odluka doneta u skladu sa sudskim standardima i zakonom.        - Tužilaštvo jeste strana u postupku, ali stručna strana, koja „vezuje“ ruke sudiji koji je dužan da postupa samo u okviru optužnog akta tužioca. Smatram da u konkretnim predmetima, greška nikako nije sudijina, nego greška tužilaštva. U rešenju kojim je sudija Milinović odbila optužni predlog protiv Radimira Obradovića, navodilo se da, onako kako su opisana u dokumentu tužilaštva, krivična dela koja su mu stavljena na teret nemaju obeležja krivičnog dela. U rešenju, između ostalog, stoji i da se, sa stanovišta suda, radnja koju je opisao tužilac ne može smatrati nedozvoljenim polnim radnjama, jer se u optužnom aktu navodi „da se oštećena uplašila od toga što je okrivljeni počeo da trubi gledajući ka njoj iz svog vozila“, - navodi Predrag Vasović, branilac okrivljenog Radomira Obradovića.        Naš sagovornik pita i treba li javnost, ali i izvršnu vlast podsetiti i upozoriti da je po Zakonu o sudijama, sudija nezavisan i potčinjen samo Ustavu i zakonu, kao i da je svaki uticaj na sudiju zabranjen.        - U članu 151. pomenutog Zakona navodi se i da „sudija ne može da bude pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje prilikom donošenja sudske odluke, osim ako je reč o krivičnom delu kršenje Zakona od sudije, navodi advokat.        Jedan od učesnika u postupku, koji je želeo da ostane anoniman dok ne bude doneta pravosnažna presuda, navodi da je sudija Milinović bila „više nego izuzetna i pronicljiva jer je odmah shvatila da u „slučaju Obradović“ nema dela.        - Sudiji Aleksić je za to trebalo manje od godinu dana, odnosno devet održanih glavnih pretresa, što se, takođe, može smatrati izuzetnom ažurnošću. I ona se pokazala kao veliki profesionalac, s obzirom na to da je uspela da se izdigne iznad bremena koji nosi taj predmet i da sudi po zakonu i savesti - navodi jedan od učesnika u postupku.        Posle svega što je obeležilo okončanje postupka protiv Radimira Obradovića, i prvog i drugog, s pravom može da se postavi pitanje hoće li sudija Jelena Milinović biti vraćena na mesto postupajućeg sudije u Krivičnom odeljenju i hoće li izvršna vlast prestati da se meša u rad sudske vlasti.
Gaf tužilaštva        Protiv rešenja kojim je sudija Milinović odbila optužni predlog, nadležno tužilaštvo je izjavilo žalbu. U žalbi je, između ostalog, navedeno:        - Takođe je nejasno na osnovu čega je sudija zaključila da radnjama Radimira Obradovića nisu teško povređena moralna osećanja oštećene u sferi seksualnih odnosa, imajući u vidu fizičke karakteristike okrivljenog, s obzirom na to da mu je koža na licu u potpunosti deformisana usled kontakta sa nekom vrelom tečnošću.        Sagovornik „Svedoka“, učesnik u postupku, pita se da li fizičke osobenosti okrivljenog mogu da budu razlog njegovog optuženja.
|
Od pritvaranja, do oslobađanja        Radimir Obradović uhapšen je 30. maja 2010. godine zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično delo nedozvoljene polne radnje i krivično delo ometanja ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti ili održavanja javnog reda i mira.        Prilikom hapšenja je pretučen i zadobio je teške telesne povrede. Posle ispitivanja u policiji, određeno mu je zadržavanje od 48 sati.        Pred istražnog sudiju izveden je 1. juna 2010. godine, a posle saslušanja doneto je rešenje o sprovođenju istrage i određivanju pritvora. Pritvor je određen u trajanju od osam dana, s obzirom na to da je u pitanju skraćeni postupak (zaprećena kazna do pet godina).        Po završetku istražnih radnji, spisi predmeta su prosleđeni nadležnom tužilaštvu koje je protiv Obradovića podnelo optužni predlog za dva, pomenuta, krivična dela.        Predmet je u rad primila sudija Jelena Milinović. U postupku ispitivanja optužnog predloga, sudija je našla da ga treba odbiti s obzirom na to da postoje razlozi za obustavljanje postupka, jer krivična dela koja se optuženom stavljaju na teret nisu krivična dela. Sudija je dala izuzetno jake argumente u prilog iznetog stava i napisala izuzetno detaljno obrazloženje za njega.
|
|




|
|